PUSA FROM USA: Anja Ćosović, tenisačica i bivša učenica Športske gimnazije, otkriva prve utiske sa školovanja u Americi

20130304-221900.jpg
Hello Špogi!

Za one koji me ne znaju, ja sam Anja Ćosović i bivša sam učenica Športske gimnazije. Trenutno sam u Americi gdje studiram psihologiju i igram tenis za fakultet Troy. Pokušat ću vam ukratko dočarati ovih šest, sedam mjeseci koje sam dosad provela ovdje. Kada sam se odlučila za studiranje u Americi, uvijek je bilo vrlo jednostavno odgovoriti na pitanje koji su moji planovi nakon srednje, ali to je bilo zato što je to sve bilo daleko. Uživala sam sa svojim najdražim razredom zadnju godinu u Špogiju i nije mi ni na kraj pameti bila činjenica da se bliži dan odlaska. Nakon maturalne, mature i svih lijepih događaja koje sam s njima proživjela i doživjela, shvatila sam da dolazi najluđe ljeto i da svi pričaju o velikim planovima i druženjima koje ću ja propustiti. Počela sam i sumnjati u svoju odluku – je li to stvarno ono sto želim, jesam li dorasla svim izazovima koji se nalaze preda mnom…No, kako god bilo, odluka je bila donesena, papiri potpisani i nije bilo mogućnosti za promjenu.

Prvi dani bili su katastrofa. Našla sam se na drugom kraju svijeta, daleko od obitelji i prijatelja, u totalno novoj sredini. Krenula sam na predavanja na kojima sam prvi tjedan bila izgubljena, trenirala sam više nego ikada u životu, i uz sve to nisam znala apsolutno nikoga. Ali, to su sve normalne stvari svakog početka, koje mi se sada čine smiješnima. Istina je da je svakim danom bilo sve bolje i bolje i da sam trenutno presretna i prezadovoljna svojom odlukom. Upoznala sam ljude iz cijelog svijeta i postala dio nezamjenjivog tima. Naš se tim sastoji od deset djevojaka i deset mladića i apsolutno svi, osim jedne cure, smo internacionalci. Ovaj semestar imamo 20 mečeva protiv drugih koledža, s tim da su samo njih šest kod nas u Troyu, a ostali diljem Amerike. U ovih šest, sedam mjeseci obišla sam mnoga mjesta i svako putovanje predstavljalo je novu pustolovinu. Sljedeći semestar imamo pripreme čak i na Hawaijima, a o svemu tome mogla sam donedavno samo sanjati.

Mislim da je jedna od velikih prednosti studiranja u Americi činjenica da se smjer studiranja ovdje odabire tek nakon druge godine, a prve dvije godine studenti sami biraju opće predmete koji su najbliži njihovim interesima. Još je jedna prednost ta što je sve jako dobro organizirano kako bi sportaši mogli uskladiti treniranje i studiranje. U Hrvatskoj su fakulteti bitno teži zbog čega su vrlo rijetki oni koji uspiju uskladiti faks i sport, ali na ovaj način studentima je pružena mogućnost da se nastave baviti sportom. Svi studenti i profesori jako cijene sve sportaše i činjenicu da igraju za njihov faks. Zbog toga profesori izlaze u susret, pomiču termine testova i pomažu na razne način studentima da što bezbolnije usvoje potrebno gradivo.
I samo polaganje ispita drugačije je organzirano: svaka dva do tri tjedna pišu se kvizovi koji obuhvaćaju jedno ili dva poglavlja. Jedina dva velika ispita su Midterm i Final Exam. Usmenih odgovaranja nema i velika većina testova je multiple choice tj. sličan princip poput naše Državne mature – više ponuđenih odgovora od kojih je potrebno odabrati ispravan. Čini mi se da je ovo puno jednostavniji način jer se nikada ne nagomila gradivo.

Bliži nam se, u Americi vrlo popularan Spring Break koji ćemo kao team provesti na Floridi.

Kako god bilo, zadnjih sedam mjeseci bili su najljepši, ali ujedno i najnaporniji period u mom životu. I baš zbog toga, presretna sto sam se odlučila za ovo jer iako je katkad teško, radimo ono sto volim i želim. Najteža stvar od svega ovoga nije studiranje na engleskom, niti treninzi...nego činjenica da sam daleko od obitelji i prijatelja. Dobro je što uz sve obaveze i treninge, nemam ni vremena za razmišljanje o tome, a i uz svu današnju ludu tehnologiju, uključujući skype i facebook, sve može funkcionirati i ‘preko bare’. Uostalom, oni pravi prijatelji uvijek će biti uz tebe, u što sam se i sama uvjerila. Samo sam još uz one stare, stekla i neke nove prijatelje – primjerice, moju cimericu Samyju, Španjolku koja živi u Maroku i s kojom dijelim sve lijepe i manje lijepe dogodovštine i vodim male noćne razgovore, a nadam se da ću je na ljetu nagovoriti i da posjeti sa mnom Hrvatsku, mislim da bi je oduševila.

Eto, to je ukratko to. Iako sam uvijek bila zadovoljna sto sam učenica Špogija, tek kada sam ga završila postala sam svjesna da je bilo i bolje nego što sam ikad mislila da može biti. Za kraj – voljela bih ovim putem pozdraviti sve legendarne profesore koji su jednostavno nezamjenjivi i sve vas koji ovo čitate 🙂

Uživajte!!

Pusa from Usa,

Anja

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.