KOLUMNA – Obrazovni sustav – Trebamo li promjenu?

Piše i istražuje: Borna Markušić

Obrazovanje je jedna od najvažnijih nematerijalnih stvari i smatrano je velikom privilegijom. Postoje brojne vrste obrazovnih sustava koji se međusobno vrlo razlikuju, ali u srži imaju istu namjeru i namjenu, a to je stvaranje uspješnih mladih ljudi. Svi znamo što je škola: dosađivanje u učionici sedam sati dnevno pri čemu dobivamo previše nebitnih informacija koje često zaboravimo iste sekunde (ili ako štrebamo za test, idućeg dana). Je li to pravi pristup?

unnamed

Finska je prije četiri godine bila proglašena državom s najboljim školskim sustavom na svijetu. Njihovi temelji su isti, ali praksa i pristup ondje su doživjeli revoluciju. Školski dani su kraći, obrazovanje je usmjereno na motivaciju učenika koji istražuju i izražavaju svoju kreativnost i interese. Ne stvara se pritisak oko vrednovanja i postoje praktički samo dva standardizirana testa (jedan na kraju osmog razreda i naša matura). Tamo je bitno je učenje, ne rezultati, a profesorska struka jedna je od najcjenjenijih u državi (kao doktori na zapadu). Ondje profesori rade kraće, njihov je pristup individualniji, imaju više slobode i provode duži period s istim učenicima. Njihovi učenici postižu najbolje rezultate, imaju najveći postotak upisa na fakultete u Europi (66%), i općenito najbolje rezultate u osnovnim predmetima na starom kontinentu (preko PISA testova).

Kao prilog svemu do sada napisanome, prilažem reportažu iz jedne finske osnovne škole koja svojim sustavom i načinom rada izaziva čuđenje i iznenađenost američkog novinara.

Pogledajte:

Poanta ovog načina rada jest da je manje zapravo više. Naravno da uvijek mogu tražiti još od nas, ali Finska daje primjer da to nije uvijek pravi način. Finci do ovoga nisu došli jednostavno. Tek su nakon mnogo godina, brojnih reformi i puno truda došli do uspješnosti sustava i rezultata dobivenih od strane učenika. Finsku moramo gledati kao uzor i primijeniti neke segmente njihovog sustava u našu buduću kurikularnu reformu za koju će, nadam se, i naša nova Vlada uvidjeti da je neophodna.

Južna Koreja, Japan, Singapur i Hong-Kong, s druge strane, također su u svjetskom vrhu što se tiče obrazovnog sustava. S potpuno drugačijim pristupom danas su sustigli Finsku i sve četiri države posljednjih su godina imale bolje rezultate, ali ne zbog raspadanja finskog sustava, već zbog toga što su „prebacile u višu brzinu“. To ne umanjuje finski sustav, dakako – on je još uvijek smatran najboljim. Evo nekih karakteristika azijskih obrazovnih sustava:

  • Južna Koreja – vjera u težak rad, detaljno učenje i puno više vremena provedenih u školi (čak sedam dana), sa ogromnim državnim budžetom uloženim u školstvo (gotovo 11 milijardi američkih dolara). Sve to stvara veliki pritisak na učenike u zemlji gdje se ne tolerira neuspjeh.
  • Japan – Fokus je na primjeni tehnologije i korištenju širokom rasponu resursa koje kao takve nema pristup skoro nitko. Također je veliki raspon izvanškolskih aktivnosti koje svaki učenik odabire barem po jedan, jer je smatrano vrlo bitnim uključivanje u društvo kao zajednicu. Njihovo široko osnovno znanje nekada nije toliko praktično jer se puno fokusira na teoretski dio, što je jedan mali „downside“.
  • Singapur – Njihov sustav je izgrađen od nule i nudi jedno od najboljih osnovnih školi u rasponu od 6 godina na svijetu. To je razlog zašto puno azijskih obitelji razmišlja o preseljenju kako bi pružili najbolje osnovno obrazovanje svom djetetu/ci. Što razlikuje Singapur od ostalih azijskih zemalja je napuštanje tradicionalnog načina učenja (zapiši, zapamti, ponovi) te se fokusira na konceptualno učenje i samostalno rješavanje problema.
  • Hong-Kong – doživio je preporod u svom sustavu kad je donio promjene od tadašnjeg britansko-baziranog sustava. Najveća je razlika u kurikulumu i pristupu u kojem je manje testova, a više je pažnje usmjereno na razvijanje svakog učenika kao osobe i njegovih sposobnosti i interesa.

U suštini, djeca u istočnoj Aziji više vremena provode u školi, to je činjenica. No posebnost njihove zajedničke, slične kulture je usađeno vjerovanje da težak rad i posvećenost donose i uspjeh, koji se iznimno cijene u takvim državama. U ovom slučaju, više znači bolje! Dakako, i u ovim zemljama ima segmenata koji se mogu pozitivno prihvatiti i uvesti u sustav.

Ukupni rang po zemljama i koliko su pojedinačno dobri, provedenim preko PISA testova: http://thelearningcurve.pearson.com/index/index-ranking

Ovdje nije prikazano, no Hrvatska se na PISA testovima iz matematike i fizike (prema podatcima OECD-a) smjestila na 36. mjestu u svijetu prema rezultatima iz 2015. godine.

Naš sustav nije loš, ali može biti znatno bolji. Treba početi s poboljšanjem položaja profesora i njihovog posla koji rade, jer to je NAJBITNIJI posao na ovom svijetu. Treba naći neku sredinu što se tiče trajanja škole jer kao učenik znam da nitko ne može podnijeti ovaj ritam, ni „lošiji“ a ni oni „bolji“. Nadalje, naša kreativnost i interes se gubi u školi i to je najveći problem kojeg nitko ne može negirati, a javlja se u velikoj mjeri i stres za tako mlade ljude i još gore, nedostatak volje.

Od ostalog, trebamo manje učenja teorije, povećanje praktičnog rada i rješavanje problemskih zadataka (ne samo u matematici). S razvojem naše države, a tako i sustava, omogućit će se veća primjena i korištenje tehnologije, za koju i sami znamo da joj je samo nebo granica.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.