INTERVJU- Lejla Talić: Teško mi je zamisliti da radim nešto što nije vezano uz psihologiju

Naša psihologinja Lejla Talić došla je u našu školu prije dvije godine i odlučila je podijeliti s nama neke detalje svog privatnog i profesionalnog života. Pitali ste se što se nalazi iza milog lica osobe koja donosi radost, veselje, znanje i savjete učenicima i cijeloj školi? Saznajte u nastavku intervjua!

This slideshow requires JavaScript.

  1. Zašto ste se u mlađim danima odlučili za svoju struku?

Psihologija me zanimala oduvijek, čak i prije nego što sam počela učiti taj predmet u trećem razredu srednje škole. Željela sam bolje razumjeti ljude, ljudsko ponašanje i uzroke nekih naoko nelogičnih stvari koje radimo. Bila sam učenica kojoj je sve dobro išlo i jako puno toga me zanimalo zbog čega mi je bilo teško odabrati samo jednu stvar koju bih studirala. Ipak, psihologija je bila dobar izbor jer je ona jedna od rijetkih profesija koja nudi mogućnost rada u svim područjima ljudske djelatnosti – od škola, vrtića, bolnica, zatvora, tvornica, tvrtki, udruga… Studij psihologije u Hrvatskoj razlikuje se od studija u inozemstvu jer mi nismo usko specijalizirani, nego uistinu možemo raditi u svim granama što nudi slobodu i mogućnost stjecanja širokog znanja. Kasnije, tijekom fakulteta, shvatila sam da me primarno zanima rad s ljudima, posebno s mladima, da uživam kreirati i provoditi razne radionice i edukacije te da mi je u mom poslu najvažnije pomaganje ljudima da ostvare svoje potencijale te izađu iz problema koji ih muče.

2. Što Vam se najviše sviđa na vašem poslu, a što najmanje? Odlazite li s veseljem na posao?

Najviše mi se sviđa što imam priliku raditi s divnim mladim ljudima i pružati im podršku kad god zatreba, gledati kako se razvijaju od djetinjstva prema početku zrelosti i odraslosti te što imam osjećaj da u svom poslu uistinu mogu mijenjati neke stvari u svijetu oko sebe. Volim to što mogu znanja i spoznaje koje imam prenijeti s nadom da će to nekome barem malo pomoći. Najmanje mi se sviđa kada vidim da ljudi ne odrađuju svoj posao kako treba, kada vidim nepravdu koju iz svoje pozicije ne mogu promijeniti do one razine do koje smatram da bi to trebalo napraviti, a posebno mi je teško kada shvatim da neki ljudi imaju uistinu duboko ukorijenjene predrasude prema različitim skupinama i ne žele prihvatiti suvremene spoznaje, već ustraju u svojoj mržnji. Često odlazim s veseljem na posao, imam svoje ideale i nadu i borim se za njih.

3. Koliko dugo već radite svoj posao? Je li Vam Športska gimnazija prva škola ili već imate iskustva otprije?

Sveukupno radim tri godine. Radila sam na razne načine u mnogo različitih škola u Zagrebu, provodeći preventivne programe i projekte, radionice i slično. Puno sam volontirala i još uvijek volontiram te sam i na taj način stjecala iskustvo. Radila sam neko vrijeme u ljudskim resursima, a prije Športske gimnazije radila sam u Gimnaziji Tituša Brezovačkog u kojoj mi je također bilo prekrasno te sam se tada i zaljubila u rad u školi.

4. Imate li svoj neki životni san, cilj? Koji?

Moj životni san i cilj su mijenjati stvari na bolje u okolini u kojoj živim i pomoći ljudima da se bolje osjećaju i ostvaruju svoje potencijale. U profesionalnom smislu cilj mi je kontinuirano učiti i usavršavati se u svom poslu. Na osobnom planu cilj mi je naći vlastiti mir i zadovoljstvo bez obzira na vanjske okolnosti te prihvatiti da se neke stvari mijenjaju jako sporo, ali da je sav trud na tom putu vrijedan.

5. Što biste voljeli raditi da niste psiholog?

U nekom trenutku, pri kraju srednje škole, dvoumila sam se između psihologije i studija engleskog jezika jer engleski oduvijek obožavam. Možda bih bila profesorica engleskog ili se bavila engleskim na neki drugi način. Jako sam voljela kemiju i biologiju u srednjoj školi pa sam promišljala i o studiju medicine. U nekim trenutcima u životu željela sam biti i astronomkinja, kreatorica crtanih filmova, krojačica, kemičarka…No to je bilo davno. Sada mi je većinom teško zamisliti da radim nešto što nije vezano uz psihologiju.

6. Koje su vaše slabe točke? 

Slabe točke su mi to što me nepravda jako pogađa, teško mi ju je prihvatiti i želim mijenjati stvari na bolje što nekad nije tako lako, a ponekad niti moguće. Još jedna slaba točka je to što imam visoka očekivanja od sebe, a često i od drugih, pa se znam razočarati. Radim na tome da svoje osobine prilagodim situacijama u kojima se nalazim. Rekla bih da su moje najveće vrline ljubaznost, nježnost, suosjećajnost, iskrena briga za druge ljude i želja da im pomognem, želja za znanjem i spremnost na promjenu i učenje iz iskustva.

7. Kakav je vaš odnos s ostalim suradnicima škole?

Meni je jako važno imati dobre odnose sa svim ljudima s kojima radim i tome težim u svom poslu. Trudim se prema svima biti ljubazna, naći mirno rješenje konflikta i kompromis u kojem će svaka strana dobiti barem jedan dio onoga što joj treba i u kojem će se problemi i konflikti iznijeti iskreno i rješavati licem u lice i pravovremeno, a ne iza leđa. Mislim da smo svi odrasli ljudi, nalazimo se u profesionalnom okruženju te nema nikakvog prostora za nekakva osobna zamjeranja ili neprimjerena ponašanja tako da mogu reći da je moj odnos sa svima dobar i trudim se da takav bude i dalje.

8. Budući da radite u Športskoj gimnaziji, pratite li sport?

Pratim sport, posebno ona natjecanja i područja u koja su uključeni naši učenici, no jako je puno sportova i ponekad nije lako sve popratiti. Žao mi je ako nisam uvijek u toku, voljela bih biti. Najviše volim gledati klizanje, atletiku, ritmičku gimnastiku i plivanje pa onda te sportove malo više pratim.

9. Što vas najčešće može izbaciti iz takta, a što automatski oraspoložiti?

Iako se trudim takve stvari u poslu nikada ne pokazivati, iz takta me mogu izbaciti nepravda i neprofesionalno ponašanje. Automatski me oraspolože učenici, zrelo i zanimljivo razmišljanje koje često izražavaju, druženje na satima razrednika, kada se nešto šalimo, kada pričamo, čak i kada se samo pozdravimo na hodniku.

10. Što radite u slobodno vrijeme, imate li kakav hobi?

Zapravo se bavim mnogim stvarima. Pohađam dodatnu psihoterapijsku edukaciju na koju idem vikendima, vozim bicikl kada je lijepo vrijeme, bavim se fotografijom, jako volim krojiti i šivati i to je nešto u čemu jako uživam. Volim čitati razne knjige, gledati serije i filmove, ići na koncerte, a najviše uživam u druženju s ljudima koje volim i svojim kućnim ljubimcima.

11. Kakvo je vaše mišljenje o učenicima Špogija?

Mislim dobre stvari o svima vama i istinski vidim u svakome od vas ono dobro i prekrasno, i vidim koliki potencijal imate, koliko daleko možete doći svojim trudom i radom na sebi i kako rastete u divne mlade ljude. Pri tome ne mislim uopće na osvajanje medalja niti postizanje odličnih ocjena – to je super ako je to nešto što vi želite, ali ne mislim da je to nužno za zadovoljstvo i sreću u životu. Mogu reći da za svakog od vas želim da ostvari svoje snove i želje i odraste u zadovoljno ljudsko biće.

12. Imate li nekih neostvarenih želja?

Mislim da je život dovoljno dug da se mnoge želje koje sada nisu ostvarene, ostvare u budućnosti. Generalno, mislim da sam ono što sam najviše željela u svom životu do sada i ostvarila. Voljela bih vidjeti polarna svjetla, dupine i priuštiti si više odmora s voljenim osobama. Moja najveća želja je živjeti u tolerantnom društvu koje prihvaća različitosti, u kojem ljudi jedni drugima pomažu i grade nešto bolje zajedno. Voljela bih kada bi Hrvatska postala takva zemlja i radeći svoj posao želim tome doprinijeti.

13. Izdvojite neke smiješne situacije s učenicima ili kolegama?

Ima ih toliko puno da jednostavno ne mogu izdvojiti jednu izoliranu situaciju. Doduše, ima jedna situacija koja je bila maksimalno ozbiljna kad se događala, ali brzo je prerasla u šalu među uključenim osobama, ali zbog zaštite privatnosti neću je ovdje iznijeti, no vjerujem da će se prepoznati ako ovo pročitaju.

I za kraj…

15. Što biste poručili učenicima Špogija?

Slijedite svoje snove i želje, čak i kada se čini da je sve protiv vas. Dopustite si voljeti, koliko god vas to čini ranjivima. Dopustite si biti ono što jeste, koliko god je lakše skrivati se iza maski. Dopustite si osjećati sve ono što život nosi, i usudite se sanjati, i stremiti boljem, i slijediti svoje ideale. Izdržite unatoč preprekama, one su neizbježan dio života, i nijedan uspjeh nije ostvaren bez borbe. Duboko vjerujem da vi to možete izdržati i da ćete vi, svatko od vas, graditi bolji i ljepši svijet budućnosti.

Napisale: Matea Tadić, Sara Odžić

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s