PARALELNI INTERVJU – Državni prvaci o dojmovima iz Poreča

Završnica Državnog prvenstva školskih športskih društava tradicionalno se odigrala u Poreču od 23.04.2017. do 25.04.2017. Završnica Državnog prvenstva školskih športskih društava tradicionalno se odigrala u Poreču od 23.04.2017. do 25.04.2017. Špogi je nastupio s pet ekipa, a osvojili smo čak četiri zlata. Za Športsku gimnaziju nastupili su: odbojka (djevojke), odbojka (mladići), futsal (djevojke), rukomet (mladići) te stolni tenis (mladići). Postigli su sljedeće rezultate – prvo mjesto u futsalu (djevojke), odbojci (djevojke), rukometu (mladići), stolnom tenisu (mladići) te peto mjesto u odbojci (mladići).

Nakon povratka u Zagreb i u školske klupe razgovarali smo s igračima te saznali njihove dojmove i iskustva s Državnog natjecanja. S nama su razgovarali Melani Mihić (futsal), Božana Butigan (odbojka), Stipe Purić (rukomet), Jan Bogović (stolni tenis) i Domagoj Nižić (odbojka).

This slideshow requires JavaScript.

Kakva su bila očekivanja od ovog Državnog prvenstva?

Melani: Očekivale smo prvo mjesto jer smo prethodne tri godine bile prve. Sve mi nogometašice treniramo u istom klubu pa smo dosta uigrane i dobro poznajemo jedna drugu što nam puno pomaže na terenu.

Božana: Od nas se priželjkivalo prvo mjesto jer imamo jako kvalitetnu ekipu, iako dolazimo iz više klubova. Zadnjih nekoliko godina zlato je osvajao Poreč i imale smo veliku motivaciju pa smo se potrudile i dale sve od sebe da pobijedimo.

Stipe: Mi smo također ponovno očekivali zlato, kao i prošle godine. Da nastavimo pobjednički niz.

Jan: Mi smo bili favoriti u osvajanju zlata. Kao i zadnje tri godine.

Domagoj: Od sva četiri državna prvenstva na kojima sam sudjelovao očekivanja su ove godine bila najniža. To nam je bio dodatni poticaj, ušli smo s najvećim entuzijazmom i zagrizli više.

Koja je utakmica bila najteža ili najzahtjevnija?

Melani: Nama je nekako najteža utakmica bila protiv Osijeka u kojoj su nam protivnice bile suigračice iz reprezentacije, ali se na kraju pokazalo da smo mi kvalitetnije i pobijedile smo.

Božana: Finale protiv Poreča. Prvi set pobijedile smo bez problema, a drugi smo igrale poen za poen. Naša mirnoća i iskustvo presudili su ovoga puta.

Stipe: Najteže je bilo finale s Našicama. Cijelo vrijeme smo hvatali nekoliko golova razlike, ali smo na kraju uspjeli preokrenuti i pobijediti.

Jan: Mi nismo imali nekih većih problema.

Domagoj: Svaka utakmica je sama po sebi bila zahtjevna i teška. Pošto smo bili u grupi s finalistima Osijekom i Rovinjom, nismo se mogli nametnuti barem za prolazak grupe, a kasnije možda i za medalju.

Kako ste proveli slobodno vrijeme?

Melani: Družili smo se, išli na piće.

Božana: Uz druženje sa suigračicama i igračima iz ostalih ekipa.

Stipe: Ja sam najčešće spavao.

Jan: Ja sam isto spavao.

Domagoj: Bilo je druženja i zabave. Iskreno, meni je ovo natjecanje ostalo u sjećanju kao najdraže državno natjecanje jer je organizacija bila izvrsna.

Kako ste se osjećali nakon pobjede?

Melani: Sretno! Zadovoljne smo jer smo i ove godine osvojile titulu prvaka.

Božana: Jako smo zadovoljne.

Stipe: Također.

Jan: Također.

Kakva su vaša očekivanja za sljedeću godinu?

Melani: Prilično sam sigurna da i sljedeće godine osvajamo prvenstvo.

Božana: Ne samo da sam vjerujem, nego i znam da ćemo biti prve.

Stipe: Trebamo biti ozbiljni otpočetka.

Jan: Mislim da mi imamo veliku šansu ponovno osvojiti zlato.

Domagoj: Pošto velik broj naših igrača ima obaveza s klubom i reprezetacijom, nadam se da će uspjeti uskladiti obaveze te barem nastupiti za školu.

Smatrate li da će odlazak maturanata utjecati na uspjeh dogodine?

Melani: U nogometu neće toliko jer imamo dosta mladih cura koje su došle pa nam neće biti presudno.

Božana: Mi imamo odlične maturantice, ali dolaze mlađe djevojke koje su sve bolje, tako da me nije strah.

Stipe: Nama bi moglo značiti jer nam odlaze dva najbitnija igrača Ivan Panjan i Daniel Vusić, ali bit ćemo još bolji i spremniji.

Jan: Nama odlazi jedan igrač, ali nam dolazi drugi pa se previše ne brinemo o tome.

Domagoj: Kako da ne. Mislim da stariji unose mirnoću i sigurnost. Kada netko stariji preuzme kormilo, javlja se i teret i odgovornost vođenja cijele ekipe.

Kako ste zadovoljni samim državnim prvenstvom (sportskim i slobodnim dijelom)?

Melani: Organizacija je bila odlična, svaka čast organizatorima koji su se za sve pobrinuli. Bilo je odlično.

Božana: Imali smo dosta slobodnog vremena što mi se svidjelo.

Stipe: Slažem se.

Jan: Slažem se.

Domagoj: Nemam što reći. Zadovoljan sam. Dobro smo iskoristili slobodno vrijeme ovog natjecanja.

Jesu li svi u ekipi zadovoljni uspjehom i samom igrom?

Melani: Sve su igračice zadovoljne. Mislim da je tome doprinijelo to što nam je voditelj omogućio da sve igramo podjednako. Većinom u ekipi prevladava dobra situacija i sve smo sretne.

Božana: Sve je bilo fer i korektno.

Stipe: Kod nas nisu svi imali jednaku minutažu, ali nitko se nije bunio. Išli smo na pobjedu, a ne na to da svi igraju.

Jan: Kod nas je sve dobro.

Domagoj: Mi smo malo potišteni jer nismo uspjeli osvojiti barem medalju, ali takav je sport. Nekad dobiješ, nekad izgubiš.

Koliko vam znači podrška navijača?

Melani: Paše nam, daju nam podršku. Velika je motivacija kada ima puno navijača.

Božana: Automatski je drugačija atmosfera. Svi se dignu na noge.

Stipe: Mislim da svi više volimo igrati kada su tribine pune.

Jan: Slažem se.

Domagoj: Mislim da svakom sportašu dodatni adrenalin daje podrška s tribina. Javi se entuzijazam i veća motivacija za pobjedom.

Zašto ste počeli trenirati svoj sport?

Melani: Od malih sam nogu “išla za loptom”. Nastavila sam, trenirala sam s dečkima i ljubav prema nogometu je prevladala.

Božana: U početku nisam znala što bih trenirala, a tada mi se odbojka činila kao jedini ženski sport pa sam počela s prvim treninzima.

Stipe: Gledao sam rukometnu utakmicu na televiziji, svidjelo mi se pa sam otišao na prvi trening i to je to.

Jan: Stolni tenis mi se svidio pa sam ga počeo trenirati.

Domagoj: Nakon nogometa i streljaštva, na nagovor sestara, otišao sam na prvi trening i svidjelo mi se. Zaljubio sam se u sport i odbojka me dovela do ovdje gdje sam danas.

Postoji li neki sport, osim vašeg, koji biste mogli trenirati?

Melani: Vjerojatno odbojku.

Božana: Atletiku.

Stipe: Vjerojatno košarku.

Jan: Šah.

Domagoj: Pokušao bih s rukometom ili tenisom.

Kakvi su vas komentari dočekali od prijatelja i profesora nakon povratka u školske klupe?

Melani: Mislim da su svi zadovoljni i ponosni na to što smo postigli.

Božana: Mogu i trebaju biti ponosni jer smo se natjecali u pet kategorija te pritom osvojili četiri zlata.

Stipe: Mislim da se ovaj uspjeh potajno i očekivao od nas.

Jan: Slažem se.

Domagoj: Meni je žao da s ovim sastavom nismo uspjeli nešto više. Volio bih vidjeti osmijeh ravnatelja i svih ljudi u školi.

Kakvi su vaši budući sportski planovi?

Melani: Meni je želja i san otići igrati u Njemačku. Ženski nogomet ondje se puno više cijeni i poštuje. Nadam se da ću jednoga dana stvarno otići i početi igrati profesionalni nogomet.

Božana: Meni je želja ići u Italiju, a možda čak i zaigrati za Pomi Casalmaggiore ili Modenu.

Stipe: Prvo bih želio nastupiti za prvu ekipu PPD-a, a dalje su u planu Njemačka ili Francuska.

Jan: Nisam siguran.

Domagoj: Nažalost, ne vidim se u odbojci. Svoj sam put pronašao u glumi. Želio bih uskladiti fakultet i ostati u odbojci barem rekreativno.

Razgovarala: Karla Milinković

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s