INTERVJU – Kristian Novak: “Svugdje oko nas ima zanimljivih priča”

52633858_2106569622770226_2111064790641147904_n

Sam početak prošlog tjedna obilježio je dolazak Kristiana Novaka, jednog od najvećih suvremenih pisaca, koji se rado odazvao pozivu naših učenika i profesor(ic)a na književnu tribinu koju smo nazvali jednostavno – „S Novakom na kavi“.

Novak je dvostruki dobitnik nagrade T-Portala za roman godine, književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski te nagrade Fran Galović, a njegovi pobjednički romani „Črna mati zemla” i „Ciganin, ali najljepši” prodani su u više tisuća primjeraka (usporedbe radi, uobičajena naklada za romane je između 500 i 1000 primjeraka – i to za one koje smatramo uspješnima). U nastavku pročitajte kako se Kristian proveo „na kavi” s našim učenicima, što misli o sadašnjem i budućem popisu lektire, može li se u Hrvatskoj živjeti od pisanja te planira li napisati djelo o svojim karataškim danima.

Koje Vam je omiljeno vrijeme za pisanje? Pišete li danju ili noću?

Najradije pišem navečer, no tada imam problem – ako završim u ponoć, ne mogu zaspati do tri ujutro. Ja sam, doduše, zaklopio laptop, ali mozak mi još uvijek radi i tada mi na pamet padaju najbolje ideje.

Mislite li da se u Hrvatskoj može živjeti od pisanja?

U Hrvatskoj ima samo nekoliko pisaca koji žive samo od pisanja i ne žive osobito dobro. Ne znam jeste li znali, ali prosječno, ako u Hrvatskoj izdaš zbirku pjesama, to će se prodati u 50 primjeraka; ako izdaš zbirku kratkih priča, možeš očekivati prodaju 200 – 300 primjeraka, a s romanom ako dođeš do 700, onda si car. Pisac od prodaje svake knjige dobije do 10 % pa razmislite malo može li se živjeti od toga. Situacija je bolja kada dolazi do kazališnih i filmskih adaptacija, ali nisu svi te sreće.

53050699_546876742472886_1273083226281213952_n

Tko su Vaši uzori u pisanju i tko je utjecao na Vas u tom smislu?

Na mene su utjecali svi pisci čije knjige sam pročitao – i oni dobri i oni loši. Pitate se zašto loši? Kada pročitam neku lošu knjigu ili pogledam loš film, odmah počnem razmišljati zašto je loš te što bih promijenio da bude dobar. Od dobrih mi na pamet pada Kafka – iako ne pišem kao on niti bi mi palo na pamet da ga pokušavam imitirati – jer je bio prvi koji je pisao takve rečenice za koje imaš osjećaj da te nešto udarilo u pleksus, a ne znaš točno zašto. Neke njegove kratke priče znam napamet, a čitao sam ih kad sam imao 15 ili 16 godina. To su tekstovi koji ti pokazuju da riječima možeš napraviti silan emotivni efekt. I mnogi hrvatski pisci kao što su Damir Karakaš, Ivica Prtenjača i Olja Savičević Ivančević također su utjecali na mene.

Mislite li da bi „Črna mati zemla” trebalo biti lektirno djelo?

Nisam stručnjak za to – nisam sudjelovao u sastavljanju popisa, niti u izbacivanju djela s popisa i stvarno, ruku na srce, nije ni bitno hoće li „Črna mati” biti na popisu ili ne. Bitnije su puno dublje stvari. Želimo li mi popis lektire koji će ljude potaknuti na čitanje? Jer trenutni popis lektire ljude miče od čitanja, to je problem. Treba nam popis lektire koji kreće od suvremenosti i koji će ljude privući čitanju.

Kako komentirate to da na popisu nema zapravo niti jednog suvremenog pisca te da su se samo tri žene našle i to samo na izbornom popisu?

Moguće je da je u prošlosti omjer kvalitetno napisane književnosti bio više na strani muškaraca, čisto iz razloga što su u patrijarhalnom sustavu žene imale vrlo ograničen djelokrug. Objavljivalo je daleko više muških nego žena, ali to se u današnje vrijeme jako promijenilo. Nije problem što su samo tri suvremena pisca na popisu lektire, nego je skandal što među ta tri nemamo nijednu ženu. Kakvu poruku šaljemo? Cure, nemojte ni početi pisati zato što nema šanse da uđete u povijest? Meni je veći problem omjer muškaraca i žena, nego omjer živućih i mrtvih pisaca.

Kako Vam se svidjelo na našoj književnoj tribini i jeste li zadovoljni kako je sve prošlo?

Odlično je bilo, sjajno ste se pripremili i bilo mi je jako ugodno. Baš kao da sam na kavi s mladim dragim ljudima koje tek upoznajem.

52020757_291901474760919_4609355702316564480_n

Mislite li da bi Vam pomoglo da je u Vaše vrijeme postojala Športska gimnazija?

Volio bih da je postojala ovakva gimnazija, iako me snažno obilježila Gimnazija u Čakovcu (današnja Gimnazija Josip Slavenski). Danas mi se čini da se u ono vrijeme još puno više polagalo na reproduktivno znanje, iako su neki profesori intuitivno radili i problemski i kreativno. U međuvremeno je to, kao što smo vidjeli na današnjoj „kavi“ postala osnova. Učenici nisu više objekti, nego sukreatori procesa. Bravo za Športsku!

Kako ste otkrili da imate talent za pisanje?

U osnovnoj školi su mi govorili da ga uopće nemam, nisam znao ispričati priču koja ima početak i kraj, tako da sam mislio da sam propali slučaj sve dok nisam došao u srednju školu. Tamo mi je profesor hrvatskog na novinarskoj isto rekao da mi tekst nije dobar, no pokazao mi je kako ga popraviti. To je bio moj prvi susret s uredničkim radom. Tada sam zapravo počeo učiti pisati i shvaćati što se sve može s tekstom.

U čemu pronalazite inspiraciju za pisanje djela?

Svugdje oko nas ima zanimljivih priča, u zgradi u kojoj živite vrlo vjerojatno ima 5 ili 10 zanimljivih priča. Svaki čovjek u sebi ima jednu priču koju vrijedi ispričati. Meni se dogodi da čujem ili vidim nešto, obuzme me, ne mogu prestati razmišljati o tome i malo-pomalo gradim priču oko toga.

Jeste li ikada razmišljali napisati knjigu vezanu uz karate?

To bi bila psihološka drama (smijeh).

                    Kristian Novak bio je hrvatski reprezentativac u karateu

Kako izgleda proces pisanja, od ideje pa do gotovog proizvoda?

To ti je kao da ideš odavde do Trešnjevačkog trga, a usput odeš u Ljubljanu pa u Beograd i još malo dalje pa se tek na kraju nađeš opet na Trešnjevci. Uvijek ima puno stranputica, ali ono što mora biti osnovno osobna je premisa, snažna emocija koja odgovara na pitanje zašto mi je bitno ispričati baš tu priču, a ne neku drugi. Ona te iznemoglog vodi do kraja procesa.

Kritizirate li sami svoja djela nakon što ih objavite?

Ja sam svoj najgori kritičar. Brutalan sam prema samome sebi i ni s čim nisam zadovoljan. To zna otežavati kreativni proces, ali me i spašava od objavljivanja totalnog smeća.

53055769_542470156274811_7857818190460485632_n

Napisala: Iva Ivčić

Foto: Dunja Plazonja, Lana Petrić, Matea Roščić; web

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s