INTERVJU – Mateo Mužar – Prvi Hrvat u povijesti futsala koji je zabio gol u finalu EP-a

Mateo Mužar, maturant Športske gimnazije, sudjelovao je jesenas na Europskom prvenstvu u futsalu u Latviji, točnije u Rigi (11.9. – 14.9.2019.), i s hrvatskom reprezentacijom U-19 osvojio naslov viceprvaka. Hrvatski mladi reprezentativci opravdano su zaslužili polufinale jer su protivničku momčad Ukrajine nadigrali u svakom pogledu. Iako ih je u finalu dočekao poraz od španjolske reprezentacije (6:1), Mateo je zadovoljan igrom. Nakon što su se dojmovi slegli, ovaj odličan učenik i perspektivan sportaš, odlučio nam je dati intervju za Špogi novosti. Pročitajte što je otkrio našim novinarkama.

Kako si se odlučio baviti baš futsalom?

Odmalena sam ga gledao na televiziji i svidio mi se. Maštao sam da i mene jednog dana gleda toliki broj ljudi i navija za mene dok branim boje svoje države i kluba. Sve ostalo dogodilo se spontano, a futsal mi od prvoga dana pruža poseban osjećaj. Od malih nogu pa sve do danas, sve mi govori da je to idealan sport za mene.

Kakav je osjećaj biti viceprvak Europskog prvenstva?

Osjećaj je, naravno, poseban, a uz to nitko nije očekivao da ćemo tako daleko dogurati. U meni ipak ostaje mali žal jer smo bili toliko blizu, ali ne mogu ga ni u jednom trenutku mjeriti s ponosom i srećom koju osjećam kad pomislim na postignuti rezultat.

Prošlo je neko vrijeme od osvajanja naslova i dojmovi su se malo slegli.

Dojmovi se jesu slegli, ali predivan osjećaj, kad pomislim na naš uspjeh, i dalje je prisutan. Presretan sam što sam prvi Hrvat u povijesti futsala koji je zabio gol u finalu Europskog prvenstva. Nakon što sam postigao taj gol, atmosfera se dodatno zahuktala, kako u publici, tako i u momčadi. Tad smo povjerovali da možemo dostići i rezultat, no bez obzira što nam to nije pošlo za rukom, više smo nego zadovoljni svime što smo postigli.

Kakva atmosfera je vladala u dvorani i među vama u ekipi?

Atmosfera u dvorani bila je fantastična. Navijači su bili vrlo napeti i navijački raspoloženi. Najviše mi je žao što je bilo više španjolskih navijača od naših. U ekipi smo se svi slagali i bili smo složni kao prava mala obitelj, bodrili smo i dizali jedni druge kad je bilo najpotrebnije što je rezultiralo uspjehom o kakvom su mnogi mogli samo sanjati.

Tko ti je najveća podrška u životu?

Najveća podrška u životu mi je obitelj. Oni su ujedno i moj oslonac u svemu što zatrebam.

Uz sportske obaveze i školu, koliko ti ostaje slobodnog vremena?

S obzirom da sam maturant, to ponajviše ovisi o rasporedu usmenih odgovaranja i ispita. Srećom, naša je škola specifična baš po tome što učenici imaju pravo na odgovaranje po dogovoru što je veliki plus za nas koji se profesionalno bavimo sportom. Naravno, ako se uz to potrudim oko organizacije treninga i utakmica, stignem odigrati neku videoigricu ili se družiti s prijateljima (smijeh).

Kako je biti udaljen od obitelji i bližnjih tijekom školske godine?

Prve mi je godine bilo prilično teško jer mi je sve bilo novo i drugačije. No brzo sam se naviknuo i nemam nikakvih problema. U domu je zaista ugodna i zanimljiva atmosfera.

Hoćeš li nastaviti profesionalno trenirati? Bi li više volio ostati u Hrvatskoj ili sreću okušati u inozemstvu?

Svakako planiram nastaviti igrati profesionalno. Dobio sam neke pozive da zaigram izvan granica Lijepe Naše, ali fakultet mi je najbitniji. Za budućnost futsala planiram još vidjeti što ću i kako dalje, kroz iskustvo i vrijeme.

Koji su ti konkretni planovi nakon mature?

Nakon mature planiram upisati fakultet. Imam nekoliko opcija, sad „samo“ moram donijeti konačnu odluku. Naravno, nastavit ću igrati futsal, ali školovanje mi je na prvom mjestu.

Hoće li ti nedostajati Špogi klupe?

Špogi klupe će mi uvijek nedostajati jer mi je Športska gimnazija ostavila predivna sjećanja i iskustva. U školi je otpočetka vladala odlična atmosfera i među učenicima i među profesorima. Što se tiče učenja, škola kao takva neće mi nedostajati, a smatram da slično misle i ostali učenici.

I za kraj, što bi poručio mladim sportašima koji jednoga dana žele postati uspješni?

Poručio bih svima da budu uporni i vjeruju u sebe i u ono što rade. Takav će stav svakome pomoći da postane uspješan sportaš, a i čovjek. Ako mene pitate, to je ključ uspjeha.

Razgovarale: Ivana Dramac i Ana Jakobašić

Foto: Mateo Mužar; web

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.