EKSKLUZIVNO – Tin Jedvaj o doživljajima sa svjetskog prvenstva te pripremama za nadolazeće europsko

Tin Jedvaj hrvatski je reprezentativac, igrač Augsburga te naš bivši učenik. Tin ima tek dvadeset četiri godine, a imamo osjećaj da je već prilično dugo na nogometnoj sceni. Rođen je u Zagrebu u kojem je svoju klupsku karijeru započeo 2002. godine u NK-u Zagreb te je nastavio u Dinamu. Svoju reprezentativnu karijeru započeo je zaigravši za U-17. S osamnaest godina s obitelji odlazi u Italiju i potpisuje ugovor s AS Romom. Dok je igrao u Romi zaigrao je i za U-19 i U-21. Nakon godine dana odlazi na posudbu u Bayer Leverkusen i postaje član hrvatske A-reprezentacije. Tin odlučuje ostati u Bayeru i ondje potpisuje ugovor. Ove se godine privremeno iz Bayer Leverkusena preselio u Augsburg zbog jednogodišnje posudbe. Prošle je godine s hrvatskom reprezentacijom postigao najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa – osvojio je srebro na Svjetskom nogometnom prventsvu u Rusiji te postao viceprvak svijeta. Kroz sve njegove uspjehe i neuspjehe podržavala ga je obitelj i njegova dugogodišnja djevojka Dina. Unatoč brojnim obavezama našao je malo vremena i odgovorio nam na nekoliko pitanja.

Za početak – nedostaju li ti školski dani u Špogiju?

Škola kao škola iskreno mi ne nedostaje, ali  svakodnevnih druženja i zezancije često se s nostalgijom sjetim.

Koji su ti trenutci u školi bili najljepši? Sjećaš li se neke nepodopštine iz srednjoškolskih dana?

Najljepše je bilo kada bi zazvonilo za kraj sata… (smijeh) Šalim se, kako sam rekao u prvom pitanju, najljepša su bila svakodnevna druženja i zezancije. Za spačke mislim da bi bilo bolje pitati profesore ili moje razredne kolege.

Je li ti Športska gimnazija pomogla u ispunjavanju tvojih sportskih ciljeva?

Naravno, škola mi je uvijek izlazila ususret i pomagala mi u izvršavanju svakodnevnih obveza te sam svojim profesorima zbog toga i dalje neizmjerno zahvalan.

Jesi li ostao u kontaktu s prijateljima iz škole?

Jesam, a s nekima od njih i igram u reprezentaciji (smijeh).

Je li ti i dalje životni uzor Puyol ili je u međuvremenu to postao netko drugi i zašto?

Kad sam bio manji, uvijek sam ga volio i sanjao da ću jednom biti poput njega. Nažalost, on je prestao igrati, pa sam novi uzor pronašao u Thiagu Silvi.

Kakvo je bilo tvoje odrastanje i tko ti je najveća podrška u životu?

Odrastanje je bilo jako lijepo zahvaljujući obitelji koja mi je pomogla da izgradim sebe kao osobu i kao sportaša. Nažalost, ili na sreću, otišao sam rano iz Zagreba, ali uz pomoć obitelji, prijatelja i djevojke sve je lakše i oni su mi najveća podrška.

Koje hrvatske gradove voliš posjetiti u slobodno vrijeme?

Obožavam našu obalu i otoke, tako da svaki svoj slobodni trenutak provodim u Hrvatskoj, ali, naravno , Zagreb je moj grad i u njemu volim provoditi najviše vremena.

Čujemo da si podrijetlom iz Senja… Koliko često te možemo sresti u gradu pjesnika i bure?

Da, ja sam većinu svoga djetinjstva proveo u Senju. Uvijek se volim tamo vratiti i posjetiti svoju obitelj i prijatelje.

Tin s našom novinarkom Lucijom Rešetar 2015. godine u Senju

S koliko si godina napustio Hrvatsku i kako si se osjećao?

Sa sedamnaest godina otišao sam u Italiju. S jedne strane bio sam sretan jer sam ostvario ono što sam htio, ali s druge, svi moji prijatelji ostali su u Zagrebu te se način života na koji sam bio navikao morao promijeniti. Sretan sam jer je moja obitelji otišla sa mnom i sve mi to olakšala.

Imaš li vremena za hobi?

Najviše u slobodno vrijeme igram igrice, ali, kada dođem u Zagreb, volim s prijateljima otići na košarku.

Da nisi postao nogometaš, čime bi se bavio u životu?

Ne znam, nisam razmišljao o tome jer se sve rano i brzo dogodilo. Sretan sam zbog toga, ipak se bavim onime o čemu sam sanjao kao klinac.

Koji ti je najdraži klub za koji si igrao?

Dinamo, naravno.

Tin je bio prvak Hrvatske s Dinamom 2013.

Voliš li više igrati za Hrvatsku ili za svoj klub?

To su dvije različite stvari. Klubovi se uvijek mogu promijeniti i za njih se nikad ne vežemo kao za reprezentaciju. Reprezentacija je nešto o čemu svi mi kao klinci maštamo – da igramo u ime naše domovine i naroda.

Koja ti je bila najveća ozljeda i kako si se nosio s njom?

Iskreno, imao sam ih više, ali lom noge psihički mi je najteže pao. Ipak, uz podršku obitelji, sve je bilo lakše.

Jesi li se nadao da ćeš tako mlad ostvariti povijesni uspjeh s reprezentacijom?

Ni u najluđim snovima. Reprezentacija je uvijek bila dobra, ali tog ljeta sve se poklopilo i jako sam ponosan na to.

Kako ste se pripremali za utakmice svjetskog prvenstva?

Kao i za sve ostale: puno koncentracije, kvalitetni treninzi te najvažnije, pozitivna atmosfera u ekipi.

Kakav je osjećaj bio ući u finale i osvojiti naslov viceprvaka svijeta?

Na prvu se bilo gotovo nemoguće veseliti jer ipak smo izgubili u finalu, ali kada smo se vratili u Hrvatsku postali smo svjesni uspjeha koji smo ostvarili.

Kako ste se osjećali kada vas je pola milijuna Hrvata dočekalo na ulicama?

Mislim da su jedine riječi kojima to mogu opisati: ludo i nezaboravno.


Tin Jedvaj s djevojkom Dinom i sestrom Teom na dočeku u Zagrebu

Kakvi su ti planovi za nadolazeće Europsko nogometno prvenstvo i što očekuješ od njega?

Očekujem pobjedu u zadnjoj utakmici kvalifikacija te time i plasman na Europsko prvenstvo, ali sam turnir još je daleko i teško mi je razmišljati o njemu.

Za kraj, gdje se vidiš za desetak godina?

Daleko je to… U sportskom smislu nadam se ostvariti najbolje moguće uspjehe, a u privatnom osnovati obitelj.

Razgovarale: Lucia Rešetar i Marta Jagić

Foto: Jedvaj, web

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.