INTERVJU – MATILDA SORIĆ, prošlogodišnja maturantica Špogija i sadašnja brucošica Binghamton Universityja

Svoje prve košarkaške korake Matilda je napravila kao šestogodišnjakinja u Školi košarke Osijek i dosad je trenirala u KK Mursi, KK Trešnjevci 2009 i ŽKK Zagrebu, a trenutno trenira na Binghamton Universityju. Od svoje četrnaeste godine prolazi kroz reprezentativne kampove te je nastupala na europskim prvenstvima za U20 posljednje tri godine. S U20 reprezentacijom osvojila je broncu na Europskom prvenstvu B divizije u Izraelu 2017.godine.

Možeš li nam približiti koledž koji pohađaš?

Studiram matematiku na Binghamton Universityju u saveznoj državi New York. Profesori su kvalitetni, temeljiti, uvijek spremni pomoći, izlaze u susret nama sportašima jer znaju koliko slobodnog vremena imamo tj. nemamo. Predavanja uglavnom pohađa manji broj studenata, petnaestak po predavanju. Na pojedinim kolegijima nađe se i petstotinjak studenata, no na radionicama se i taj broj ograniči pa se dodatno razradi gradivo.

Osim rada na satu, imamo i puno domaće zadaće na koju dnevno potrošim preko četiri sata. Što se tiče košarke, ekipa mi je odlična i na terenu i izvan njega. Treneri su kvalitetni i, ono bitnije, ljudi su. Razumiju koliko nam je teško sve uskladiti i potpora su nam 24/7. Bez obzira na košarku, akademski uspjeh vrlo je bitan pa jednom tjedno imamo sastanak s trenerima vezan za školske obaveze tog tjedna, a akademska savjetnica pomaže nam organizirati predavanja, instrukcije i održati akademski uspjeh na najvišem mogućem nivou.

Kakvi su bili tvoji prvi dojmovi?

Moji prvi dojmovi bili su odlični. Sve mi se svidjelo već na prvu. Ljudi i zajednica stvarno su za poželjeti. Suigračice i trenerski stožer također. Jedino što mi se nije svidjelo je hrana, ali s vremenom sam našla što mi odgovara. 

Kako si se snašla do sada i što ti je bilo najteže?

U početku je bilo teško priviknuti se na njihov način treniranja, ali nije to ništa čemu se ne može prilagoditi. Što se tiče škole, nisam imala problema. Prvi sam semestar sve položila s odličnim ocjenama (A). Američka se kultura znatno razlikuje od naše i u početku mi je bilo malo neobično, ali nakon nekog vremena sam se priviknula, dapače, zavoljela sam ju. 

Kako napreduje škola i jesi li zadovoljna?

Sa školom sam i više nego zadovoljna. Zahtjevno je, jako. Slobodnog vremena nemam, ali, unatoč tome, uživam u studiranju. Planiram završiti fakultet u tri godine godine te također započeti magisterij na trećoj godini kako bih u potpunosti iskoristila eligibility i stipendiju. 

Kakva ti je košarkaška ekipa?

Ekipa mi je savršena. Stvarno sam prezadovoljna sa svime. Svaka igračica uvijek je spremna pomoći i tu smo jedna za drugu. Pomažemo si oko škole, ali i oko košarke. Imamo šest freshmana ove godine tako da smo poprilično mlada ekipa, ali, unatoč tome, imamo jako dobru sezonu. Trenutno smo u top 4 ekipe u konferenciji i imamo još dvije utakmice do playoffa. Treneri nas cijene i kao igračice, ali i kao osobe. Nemam se na što požaliti.

Ima li razlika u europskoj i američkoj košarci?

Razlika ima, većinom su to pravila i vremenska ograničenja. Što se tiče stila igre, moj faks igra dosta slobodnu motion košarku tako da svatko kreira igru. Treninzi su naporniji nego u Hrvatskoj. Također, traži se više discipline. No koliko uložiš, toliko ti se i vrati. Puno se više cijeni rad i trud. Medicinska skrb je na najvišem mogućem nivou i uvijek dostupna.

Što ti je košarka pružila, osim odlaska u Ameriku?

Kao i svaki drugi sport, košarka mi je omogućila bezbroj novih iskustava, prijateljstava i životnih lekcija. Naučite pobjeđivati, ali i gubiti. Naučite se izboriti za svoje minute, ali, isto tako, prosjediti zaslužene minute. Naučite izgubiti dobivenu utakmicu, ali i dobiti izgubljenu. Putujete svijetom, upoznavate nove kulture, ljude, degustirate drugačiju hranu… Upoznajete prijatelje za cijeli život i, u mom se slučaju, osamostalite prije nego ostali. Naučite se živjeti bez obitelji, učiti na putovanju, bilo to po danu ili po noći. Naučite si organizirati svaku minutu jer to je jedini način da uspijete sve odraditi. Zavolite proces treninga, proces poboljšanja, ali i ona teška vremena, kada vam ništa ne ide. Zavolite svaki trening jer znate da će vas učiniti boljim. Zavolite otići u teretanu u 5 ujutro, biti u dvorani satima. Znate da volite svoj sport kada samo sjedite na parketu s loptom u rukama i smijete se, uživate u trenutku. Sport vas nauči mnogočemu, ali najviše strpljenju, upornosti, nepravdi i reciprocitetu. Sve uloženo, vraća vam se – možda ne kroz sport, ali svakako u kontekstu života. 

Što ti najviše nedostaje iz domovine?

To je bar lako. Špogi. Definitivno. Nedostaje mi moja ekipica iz doma, razreda i općenito škole. Nedostaje mi ta Špogi atmosfera. Nedostaju mi moje suigračice iz Trešnjevke i Zagreba. Nedostaje mi hrvatska hrana, nedostaje mi Zagreb. I, naravno, obitelj i prijatelji iz Osijeka. 

Tko je tvoj idol i zašto?

Mama. Vjerujem da nisam jedina koja pronalazi uzor u majci jer majke su nešto posebno. Feminsitica sam i vjerujem da žene mogu sve što i muškarci, a nekada i više od njih. Moja majka pravi je primjer toga. Podigla je troje djece, završila fakultet, bila pred doktoratom, ali najbitnije, bila je osoba zaraznog osmijeha, zračila je dobrotom, pozitivnom energijom, ljubavlju. Bez obzira na vlastite probleme, uvijek je našla vremena za tuđe. Radila je i više nego što je trebala jer je voljela svoj posao, težila je uspjehu i savršenstvu svakoga dana. Uživala je u životu, cijenila sve što je imala, ali i ono što nije imala jer to je nešto što vas nauči biti zahvalnima. Bila je mi majka, najbolja prijateljica, medicinska sestra, psihologinja, savjetnica, učiteljica, fotoreporterka, novinarka, oslonac i potpora. Bila mi je sve. Težim biti poput nje kada odrastem jer želim da se i moja djeca osjećaju kako se ja sada osjećam. Želim biti uspješna u više disciplina – školi, košarci, obitelji. Životu. Mama me naučila svemu što znam i što jesam i beskrajno sam joj zahvalna na tome. Nadam se da ću i ja jednoga dana imati djecu koja će se ugledati na mene jer to znači biti majka. Biti sve svojoj djeci – pa i životni uzor.

Što bi poručila budućim generacijama koje planiraju otići “preko bare” na koledž?

Rad, rad i samo rad. Upornost će vas dovesti do onoga što želite. Osim sporta, gledaju se i ocjene. Položite ispite ranije tako da, ukoliko nemate dovoljno bodova, možete pokušati opet. Dobro se pripremite za SAT jer, ako imate puno bodova, neće od vas zahtijevati TOEFL. Stavite obrazovanje na prvo mjesto. Ako mene pitate, izaberite fakultet koji je akademski najkvalitetniji. Ja sam tako gledala. Iako sam imala ponude od Ivy Leaguea,odlučila sam se za državni fakultet. Moj fakultet rangiran je među najboljih dvadeset pet u Americi i nisam požalila što sam ga odabrala. Također, zajednica, ekipa i treneri vrlo su bitni. Ako vam se ne sviđaju ljudi, nemojte ići. Imate pravo na pet službenih posjeta, iskoristite ih. Kada dođete na faks koji je za vas, vjerujte mi, osjetit ćete to jer ja sam znala istog trenutka da je ovo faks na koji želim ići iduće tri ili četiri godine.

Razgovarala: Ana Pavičić

Foto: privatni arhiv Matilde Sorić, Špogi novosti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.