INTERVJU – Inga Hrenić: Htjela sam studirati matematiku, no profesor me razuvjerio

Inga Hrenić profesorica je kemije u Špogiju. Iako ima radnog iskustva i u drugim školama, priznaje da joj je u Špogiju najdraže raditi. S nama je podijelila neke detalje iz svog privatnog i profesionalnog života – otkrila nam je da je u vrijeme karantene opušta heklanje, ali i što bi ponijela na pusti otok da se ikad nađe u takvoj situaciji. Zanima li vas što bi tražila od zlatne ribice i koji joj je lik iz crtića najsličniji, bacite se na čitanje.

Volite li nastavnički posao? Kako Vam je raditi u našoj školi?

Odgovor na ovo pitanje nameće se sam – očito je da volim raditi u školi čim sam i dalje ovdje nakon svih ovih godina. Zna biti i naporno i zabavno. Sviđa mi se raditi u Špogiju jer su kolege vrlo korektni, a učenici zanimljivi (smijeh). Nekada mi je teže raditi, a nekada lakše – sve ovisi o danu. Uistinu volim svoj posao i lijepo mi je raditi ovdje.

Što mislite o školskoj reformi i što se sve promijenilo? Je li teže ili lakše?

Teško mi je komentirati ostale predmete i stvarno ne želim ulaziti u to. Što se tiče kemije, s obzirom da ne predajem u prvim razredima, nije me još toliko dohvatila Škola za život. No ono što sam vidjela, čini mi se sasvim u redu. Što se tiče kemije, sadržaj su rasteretili i bolje rasporedili po razredima. Nastavne sadržaje koji su teži za shvatiti u prvom razredu, prebacili su u treći razred te je većina nastave kemije orijentirana na pokuse. Sviđa mi se što imam veću slobodu u kreiranju nastavnog sadržaja i nisam striktno vezana uz plan i program.

Koja Vam je bila najneugodnija situacija u razredu?

Bilo ih je više (smijeh). Srećom, većina ih se dogodila u osnovnoj školi. Sjećam se učenika koji je šetao po razredu sa šestarom u ruci želeći njime ubadati druge učenike. Srećom, tu nije bilo nekih superneugodnih situacija, no sjećam se jedne tragikomične iz tog perioda. Kad sam tek počela raditi, učenici me nisu uopće doživljavali. Bacali su kokice na mene i govorili: „Kaj nam ta balavica može“. To je bilo vrlo neugodno i skoro sam odustala od rada. Srećom, roditelji tih učenika došli su i ispričali mi se u ime svoje djece. To su moje neugodne anegdote (smijeh).

Što je najteže u Vašem poslu? Znamo da ste razrednica maturantima, stoga nas zanima otežava li Vam to posao? Kada smo već kod njih, možete li nam reći kako Vam je bilo na maturalnom putovanju te što će Vam najviše nedostajati nakon što oni odu?

Najteže mi je nekako, moram priznati, uspostaviti disciplinu. Ne želim i ne volim kažnjavati učenike. Mislim da jedinice nisu baš pedagoške, tako da pokušavam na neki drugi, bolji način uspostaviti disciplinu. Ne uspije mi baš svaki put, ali trudim se. Maturalac mi je bio iznenađujuće dobar. Moram pohvaliti sve maturante koji su bili poslušni. Cenzurirana verzija – bili su jako dobri i bilo mi je baš lijepo (smijeh). Moram priznati da će mi nedostajati četvrtaši, pogotovo moj razred. Ovo mi je prva generacija koju sam ispratila od početka do kraja, od prvog do četvrtog razreda.

Zašto ste baš izabrali kemiju i biste li to promijenili? Gdje se vidite za deset godina?

Nadam se da ću i za deset godina biti upravo ovdje, ako ne odustanem i ne odem u znanstvene vode (smijeh). Oduvijek sam voljela prirodne znanosti – najviše matematiku koju sam prvotno htjela i studirati. No moj profesor matematike razuvjerio me i savjetovao da odem studirati nešto u čemu mogu primijeniti matematiku, poput kemije ili fizike. Tako sam izabrala kemiju. Lakša je i zabavnija.

Što najviše volite raditi u slobodno vrijeme?

Gledati previše serija i filmova. Volim i šetati.

Koje tri stvari biste ponijeli na pusti otok?

Ajme, ovo su mi uvijek bila najteža pitanja (smijeh)! Svakako bih ponijela neko dezinfekcijsko sredstvo – opsjednuta sam njima i uvijek ih nosim nekoliko u svojoj torbici. Zatim, vjerojatno neki antibiotik ili lijek ako mi se nešto dogodi. Vatru mogu sama napraviti ako mi zatreba za nešto. Tako da bih vjerojatno ponijela neku deku ili nešto slično njoj.

Da možete biti lik iz crtića, koji biste lik bili?

Jako volim crtiće!  Hrpa crtića pada mi na pamet. No jedini likovi kojih se mogu sjetiti su Gru i Shrek, antijunaci. Vjerojatno bih bila neki antijunak poput njih.

Da imate tri želje kod zlatne ribice što biste poželjeli?

Dobru disciplinu u razredu (smijeh). Drugo što bih poželjela je da ljudi shvate da su lijekovi i cijepljenje dobra stvar te da postoje s razlogom. Zadnje što želim je pitka voda. Vode nikad dosta!

Da imate vremeplov, gdje biste otputovali?

Kažu da se ne može vraćati u prošlost, tako da bih morala u budućnost. Jako volim serije vezane uz putovanja kroz vrijeme (smijeh). Otišla bih u bližu budućnost, ne baš previše daleko, tek toliko da vidim što me čeka.

Kako provodite dane u karanteni?

Pokušavam se naviknuti provoditi toliko vremena u zatvorenom prostoru. Van izlazim samo u neophodnim situacijama. Uglavnom sam za računalom, dosta vremena provodim na Loomenu, pokušavam osmisliti različite tipove zadataka za učenike, nadoknađujem sve propuštene serije, filmove, knjige… Za opuštanje heklam.

Kako se snalazite u online školi?

Sviđa mi se raditi online i nemam prevelikih problema s Loomenom. Radila sam neke stvari online i prije, a sada učim i nove, dodatne alate kako mi zadatci ne bi bili postavljeni uvijek na isti način. Drago mi je što jako puno učenika rješava zadatke, pitaju ako im nešto nije jasno… Nedostatk ovakvog načina rada – teško je procijeniti koliko su rezultati realni.

Što ćete prvo učiniti kada ova situacija završi?

Otići na kavu i bezbrižno šetati barem 10 kilometara.

I na kraju, što biste poručlil svojim učenicima?

Učite kemiju (smijeh).

Pitanja iz leksikona:

Najdraža boja – Tamnoljubičasta

Najdraža vrsta glazbe – Rock muzika osamdesetih i devedesteih

Najdraži glumac/glumica – Edward Norton, Cate Blanchett

Najdraži crtićKako je Gru ukrao mjesec i Shrek

Najdraža serija – Stargate

Najdraži film – Harry Potter i Terminator (svi nastavci)

Najdraža knjiga – W. M. Miller: Hvalospjev Leibowitzu

Najdraža hrana/piće – Kava i voda

Najdraži sport – Nogomet i rukomet

Najdraže putovanje – Budimpešta

Najveća vrlina – Racionalnost

Najveća mana – Ponekad ohola i tvrdoglava, no to može biti i vrlina (smijeh)

Razgovarale: Tena Džinić i Nika Zuber

Foto: Privatna arhiva Inge Hrenić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.