INTERVJU – KATARINA RODEK, profesorica koja je pripreme za maturu učinila zabavnima preselivši ih na Instagram

Naša 26-godišnja profesorica Katarina Rodek završila je integrirani studij biologije i kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Oduvijek ju je privlačila gluma, a okušala se i kao stand-up komičarka pa nam je sada jasnije odakle ideje za netipična predavanja. Osim kazališnim predstavama, bavila se i raznim sportovima te voli isticati kako nas sport uči vještinama organizacije i timskog rada. Kao nastavnica kemije kratko je vrijeme radila u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga u Zagrebu, a taj je period nažalost obilježio štrajk učitelja. Vrijeme u karanteni provodi na Loomenu, smišlja kvizove za Instagram, opasno trenira za ljeto i druži se sa svojim “psićem” u prirodi. Katarinu smo pitali što kao biolog misli o koronavirusu, kojim se sve sportovima bavila, kako učenici reagiraju na predstavu “Spolni odgoj” koju priprema i još mnogo toga.

S obzirom da ste nova profesorica u školi, kako Vam je raditi u našoj školi?

Prekrasno! S obzirom na karantenu, izjavila sam da bih radije ustajala na predsat (a velika sam ljubiteljica spavanja), samo da mogu ići nazad na posao. Mislim da je ova škola prava mala obiteljska zajednica na čelu s našim ravnateljem Stipom. Mislim da ću kasnije teško pronaći takvu školu i takvog šefa jer je odmah na početku ljestvica postavljena prilično visoko. Iznimno se ugodno osjećam na radnom mjestu, a duša škole – vi učenici – ste stvarno posebni, svatko na svoj način, i nedostaju mi naša druženja na predavanjima. Mislim da mogu puno toga i ja naučiti od vas, a u vama vidim beskrajan potencijal koji samo morate iskoristiti što bolje znate. Nemojte se predati na sitnim preprekama koje život postavlja – bit će ih još i bit će puno veće od toga da vas mama ne pusti van ili vas je netko ostavio na seen. Sanjajte, radite, malo se pogubite pa odustanite, ali vratite se svojim snovima ili stvorite nove i vjerujte ponajprije sebi i svojim idejama, opet radite još jače i sve će se to isplatiti – ponekad vas ono što ste mislili da je pogrešan izbor odvede upravo tamo gdje trebate biti – tako je i mene život doveo k vama.

Ovih dana svjedoci smo pandemije uzrokovane koronavirusom. Kakvo je Vaše stajališe o virusu i smatrate li da će se u skorije vrijeme pronaći cjepivo?

Kao biolog smatram da nas zaštitne maske ne mogu zaštititi od virusa, eventualno mogu pomoći zaraženima da ne šire toliko klica, no, ukoliko određene ustanove zahtijevaju nošenje maski, treba se prilagoditi njihovim odredbama. Smatram da je naša država jako dobro reagirala s mjerama opreza, budući da imam saznanja o stanju u Danskoj – mi smo ekstra strogi u provođenju mjera, a to se očituje i u malom broju oboljelih, kao i u niskoj stopi smrtnosti od koronavirusa. Obično je znanstvenicima potrebna godina dana da proizvedu cjepivo i testiraju ga prije nego što ga „puste van” i sigurna sam da mnogi timovi znanstvenika iz cijelog svijeta rade na tome.  Počeli su testirati na ljudima određena cjepiva pa se nadam da bi funkcionalno cjepivo moglo biti pronađeno do kraja kalendarske godine, ako nas ne iznenade i prije. S prvim razredima, tijekom online nastave, osvrnula sam se na najveću pandemiju u povijesti – Španjolsku gripu i, iako se brojevi ne mogu uopće usporediti (od te je gripe umrlo 50 milijuna ljudi), reakcije Vlada diljem svijeta ukazuju na to da žele spriječiti da se povijest ponovi – tako da strpljen-spašen. Teško je pričati o nečemu nedovoljno poznatom i nedovoljno istraženom jer tu dolazi i do problema širenja panike i dezinformacija. Treba biti pozitivan i slušati naputke koje dobivamo od našeg zdravstvenog osoblja i Stožera za civilnu zaštitu. Iskoristi vrijeme koje sada imaš za rad na sebi, više je koristi od čitanja knjige, gledanja filma, druženja s obitelji, treniranja ili igranja video-igara, nego od vijećanja na mobitelu u stilu „ja više ne mogu, meni je predosadno” – svi smo u istom sosu, ne cvili i pronađi svoj način zabave!

Kakvo je Vaše mišljenje o online nastavi? Smatrate li ju težom ili lakšom od redovne nastave?

Mislim da je sjajno što možemo iskoristiti tehnologiju za održavanje nastave, svatko to radi na svoj način i postoje bolje i lošije izvedbe online predavanja, kao što postoje i bolja i lošija predavanja općenito. Teže je jer sam se udebljala za Uskrs pa stolica na kojoj sjedim mora podnositi veću kilažu. Šalim se, treniram kao zmaj! Teže je u smislu da mi ponekad radni dan traje od 9 ujutro do 23 sata navečer (vrat mi umire) i nema direktne povratne informacije od učenika što mi je vrlo bitno kako bih znala prilagoditi i približiti gradivo vama. Volim rad s ljudima i taj mi dio iznimno nedostaje i otežava ovakvu situaciju. U redovnoj nastavi ipak odmah vidim vaše reakcije na moj način predavanja, a postavljate mi i pitanja iz kojih sama učim. Jedna nezaboravna situacija iz razreda dogodila se kada sam pitala: „Zašto se ovo smatra napretkom? Što smo rekli, što je ljudima jako bitno, ako ne i najbitnije, u životu?” (Odgovor koji sam pokušavala izvući je – vrijeme i novac jer u znanosti sve što je brže i jeftinije smatra se naprednijim od prethodnog načina). Dobila sam odgovor: „Ljubav.” To me tjera da gledam još šire na posao i život općenito i vraća me u te srednjoškolske dane kada je takva bajkovita ljubav bila prioritet broj jedan.

Što ćete prvo učiniti kada ova situacija završi?

Polizati kvaku! Opet se šalim, nemojte to raditi! Sjest ću u auto ili na vlak i pravac Zagreb kako bih se našla i družila sa svojim prijateljima. Zbog cijele situacije s virusom i potresa koji je bio u Zagrebu,  nalazim se kod kuće sa svojima u Drnju, malom mjestu u blizini Koprivnice s najboljim sladoledom na svijetu. Slastičarnica Vincek je mala beba spram Diadore.

Na svom Instagramu pokrenuli ste kvizove za maturante iz kemije i biologije. Što Vas je potaknulo na to? Možemo li očekivati kvizove i iz nekih drugih predmeta?

Opet ste zaslužni vi – moji učenici. Već godinama slušam o potrebi za popularizacijom znanosti. Ono što sam primijetila je nedostatak takvog sadržaja na našim društvenim mrežama koje jesu popularne među vašim uzrastom. Smatram da ti ta torbica ili te trepavice ili točno ta majica, koju ti toliko guraju pod nos na društvenim mrežama kao nešto potrebno za sreću, neće toliko pomoći u životu koliko ti može pomoći znanje. Da se razumijemo, volim i ja modu i šminku i novu torbicu, ali to je kratkotrajna sreća i neusporedivo je koliko se čovjek bolje osjeća kada napravi nešto svoje, realizira svoju ideju, dobije pozitivne povratne informacije na svoj rad. To te gura da smišljaš još više, da radiš još bolje i pridaje svom tom trudu neki smisao, a tu i tamo može doći i neka materijalna nagrada jer baš si želim tu haljinu i evo sad ju i imam jer sam ju svojim radom zaradila.

Opet se dogodila jedna situacija u razredu gdje je na satu bilo samo petero učenika,  a ostali su bili na sistematskom pregledu.  Dogovorili smo se da nećemo ići dalje s gradivom bez tako velikog broja učenika prisutnih na satu. Pitala sam ih što žele raditi, dakle nisam ih pitala što žele raditi iz biologije. Oni su mi rekli da žele gledati dokumentarac i kasnije su mi na YouTubeu pokazali ono što je njima zanimljiv i kvalitetan sadržaj. Smatram da su društvene mreže sjajna stvar i da ih treba iskoristiti. Počela sam s kvizovima i sitnim zanimljivostima ispod objava. Kvizova s temom državne mature iz drugih predmeta neće biti jer nisam stručna u tome. Kada bi mi se netko javio da mu pojasnim zašto je nešto tako ne bih znala to odraditi kako treba, zato ću se držati biologije i kemije za koje sam se školovala. Također, planiram još puno puno toga jer je velika strast mog života gluma i režija, a ovo se čini kao zabavan način za spojiti strast i ono za što sam se školovala. Nadam se da ću naići na odobravanje s vaše strane, a ne da si mislite “kaj si ova brije?” Inače brijem noge, ali u karanteni ni to (smijeh).

Zašto ste baš izabrali biologiju i biste li to promijenili? Gdje se vidite za deset godina?

U srednjoj školi bila sam odlikašica i sve mi je dobro išlo pa mi se dogodio veliki problem kod odabira fakulteta. Moja lista fakulteta izgledala je kao da nemam pojma gdje, što, kako i zašto. Bilo je tu svega – od Akademije dramske umjetnosti, prava, engleskog, njemačkog, komparativne književnosti, medicine, šumarstva… Totalni kaos u glavi!

Integrirani studij biologije i kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu dogodio mi se slučajno. Ne bih ništa mijenjala, nema smisla razbijati glavu nad nečim što se dogodilo u prošlosti, već gledati kako to mogu iskoristiti u budućnosti. Svako znanje koje steknemo tijekom života je iskoristivo – budete vidjeli, imate vremena još!
Za 10 godina se vidim na Madagaskaru, preplanula, u lijevoj ruci Mojito, a u desnoj ruci ruka Jasona Momoe, u pozadini svira Queen, a zalazak sunca je neopisiv. Zgodna sličica za zamisliti, no ne znam gdje se vidim za 10 godina. Ne znam ni što ću sutra ručati, puno me pitate (smijeh)! Treba biti zahvalan na svakom danu i ići naprijed malo po malo, postaviti sitne ciljeve koji vode do nečeg velikog i svakog se dana potruditi pronaći svrhu.

Nedavno ste završili fakultet. Nedostaju li Vam studenski dani? Što biste preporučili sadašnjim maturantima, budućim brucošima?

Fakultetski dani mi uopće ne nedostaju. Napokon ću imati ljeto! Puno se bolje osjećam kao svoj čovjek koji je slobodan raditi vlastiti materijal i zarađivati vlastiti novac.
Uvijek fakultet završava uporan, a ne pametan! Budite spremni na razočaranja i nepravde, znam da ćete plakati za ovih nekoliko stranica koje su vam se sada u školi činile kao jako puno gradiva za naučiti. Govorim iz iskustva. Dobro se organizirajte, sve se stigne, nemojte trošiti puno vremena na kukanje! Nemojte biti sebičnjaci jer sve se vraća, sve se plaća, u istom ste sosu i nemojte si međusobno podmetati nego si pomognite. Kada vas netko pita da mu pomognete oko gradiva, iskoristite to kao priliku da i sami ponovite i utvrdite gradivo. U ispitnom roku nikad se ne započinje nova serija! Ne, ne budete se probudili ranije i ponovili, ponovite dok još stignete i onda idite spavati. Pojedite čoksu prije ispita jer mozak pokreću šećeri.

Jeste se bavili sportom? Ako jeste, što ste trenirali i kako Vam je išlo? 

Trenirala sam rukomet za RK Podravka u Koprivnici od drugog do sedmoga razreda osnovne škole. Bila sam golman i na dresu sam nosila broj 12. Nažalost, nisam mogla pratiti tempo ostalih cura kada su se treninzi počeli održavati pet puta tjedno budući da mi se termin preklapao s terminom sata engleskog jezika. U školi za strane jezike „Hello” učila sam engleski još od vrtićke dobi i smatram da su me roditelji dobro uputili kada su inzistirali na satovima iz jezika iako sam ja htjela biti na treningu rukometa. Budući da sam trenirala rukomet i znam voditi loptu, okušala sam se i u košarci, a moja Osnovna škola „Fran Koncelak” iz Drnja plasirala se i na državno prvenstvo u košarci kada sam bila osmi razred. Nisam bila pretjerano talentirana za ovaj sport. Svaki put kad bih išla na skok uspjela sam uganuti gležanj. Prava ljubav prema sportu dogodila se u ronilačkom klubu „Šoderica” u kojem sam trenirala plivanje perajama. Bacili su me u vodu pa tu nisam mogla izvrtati gležnjeve niti lomiti prste pa mi je išlo bolje. Imala sam izvrsne rezultate te kod kuće imam i zbirku od 40-ak medalja s plivačkih natjecanja. Najupečatljivije natjecanje, koje mi je ostalo u glavi, jest natjecanje u daljinskom plivanju perajama gdje smo u Dravi u studenom imali utrku na šest kilometara. Smrzla sam se, uspjela sam, osvojila sam dvije srebrne medalje, skočila sam i s mosta po završetku utrke i baš nam je bilo super. Trenirala sam od sedmog razreda osnovne škole pa sve do trećeg razreda srednje škole. Glavni problem u klubu mi je bio što nisam imala žensku konkurenciju, a kada su me dečki počeli debelo prestizati (jer dogodio se pubertet), moja je motivacija počela lagano opadati. Također, u klubu sam položila i ronilački ispit za ronioca s jednom zvjezdicom i time bih se voljela intenzivnije baviti u budućnosti.

Mislite li da imate prednost na poslu jer ste mlađi od većine kolega i možete li se poistovjetiti s učenicima te im taj način im lakše približiti gradivo?

„Ja ću biti vječno mlad, još luđi nego sad!” Znam otprilike što vas zanima, znam što je mene zanimalo, ali i jako osluškujem vaše kritike, komentare i ne bojim se pitati što vam je zanimljivo, što gledate i slušate u svoje slobodno vrijeme. Sve se to može povezati na ovaj ili onaj način s gradivom, samo treba imati puno mašte i uložiti vremena u to. Znate i sami da podržavam kreativnost i humor prilikom učenja. Mislim da sretni i nasmijani ljudi bolje pamte, a stvaranjem vlastitih fora zapravo primjenjujete gradivo i bolje ćete to zapamtiti. Humor je prvi pokazatelj inteligencije, a inteligenciju treba vježbati. Ono što ja trebam učiniti je prevesti vam to gradivo u nešto vama blisko i vama razumljivo, a i ja ću radije pričati priču, koja je i meni zanimljiva, nego samo odraditi.

Znamo da pripremate prezentaciju s trećim razredom na temu spolni odgoj. Kako ste došli na tu temu i je li učenicima neugodno glumiti u određenim dijelovima predstave?

Ta ideja se rodila u mom 3. razredu gimnazije kada sam već napisala i režirala sličnu predstavu sa svojim kolegama iz razreda.
Zapravo je sve krenulo u 2. razredu kada nam je profesorica hrvatskog zadala da moramo napraviti prezentaciju u grupama o nekom piscu. Moja grupa dobila je Williama Shakespearea. Nisam htjela raditi prezentaciju jer su to svi radili, a nisam željela imati isti medij kao i ostali. Pročitavši Shakespeareovu biografiju dva puta, sastavila sam predstavicu „Shakespeareov život” s kojom smo na kraju i sudjelovali na Lidranu. Ja sam glumila Williama Shakespearea glavom i bradom. U trećem razredu napisala sam i režirala predstavu „Madame Bovary u 21. stoljeću” te sam glumila Emmu Bovary. Mojoj razrednici, koja nam je predavala povijest i sociologiju, moj se angažman jako svidio te mi je dala znanstvene radove profesora Štulhofera (koji mi je kasnije predavao na fakultetu, kolegij „sociologija spolnosti” koji je apsolutno sjajan kolegij, s još sjajnijim profesorom). Iz tih radova i udžbenika biologije stvorila sam tekst „Spolni odgoj” u kojem sam glumila ulogu profesorice. U četvrtom razredu na Lidranu smo nastupali s još jednom mojom predstavom „Glembajevština u 21. stoljeću”. Zašto opet spolni odgoj? Mislim da je ova tema i dalje veliki tabu u našem društvu, a smatram da se nitko ne bi trebao crveniti kada je u pitanju seks. „Tko pita, ne skita.” Bolje je podići razinu svijesti na kreativan način i dopustiti učenicima da se izraze u mediju koji im je blizak i na način na koji razumiju, a možda ih i zabavlja. Sjajan je osjećaj sudjelovati na takvom kreativnom projektu, stvori se povezanost i zajedništvo, iako ima trzavica kad te netko tjera da po stoti put izgovoriš jednu te istu rečenicu.  Zamislite koliko mi je bilo teško biti redatelj svojim prijateljima koji imaju isto godina kao i ja, a ja sve tu nešto pametujem i zapovijedam. Bili su nagrađeni od strane profesorice tako da su ipak pretrpjeli, ali nije uvijek sve išlo glatko.


S učenicima trećih razreda uspjela sam samo nekoliko puta pročitati tekst i nije im bilo neugodno, osim možda malo dati pusu dečku u obraz jer postoje uloge cure i dečka, ali to je normalno. Dobila sam dojam da im se jako sviđa ovakav pristup radu, a iskreno se nadam da ćemo čitavu predstavu uspjeti realizirati iduće školske godine po povratku u klupe. Ne brinite, o premijernom izvođenju bit ćete na vrijeme obaviješteni i nadam se da ćete doći podržati svoje prijatelje u nastupu.

I za kraj, znamo da ste veliki obožavatelj serija i filmova. Na satu ih često spominjete te nas zanima Vaš izbor najboljih filmova, serija i knjiga.

Najdraži film mi je Shutter Island. To je film koji se gleda minimalno dva puta, a ja sam ga pogledala čak šest i svaki put uspijem uočiti nešto što mi je promaklo. Volim dobar triler. Od romantičnih mi je najdraži Ghosts of Girlfriends Past ili na hrvatskom Sve moje bivše u kojem glume Matthew McConaughey i Jennifer Garner. Od animiranih filmova, jedan klasik – Kralj lavova.

Najdraža serija mi je Game of Thrones, od animea mi je najdraža Attack on Titan. Još malo pa izlazi zadnja sezona. Jedva čekam! Najdraže knjige su mi o Harryju Potteru. To se vrlo jednostavno čita, a volim taj svijet fantastike u kojemu vrijede neka nova pravila kojih se netko sjetio te je stvorio čitav svijet u svojoj glavi. Kao srednjoškolka sam u nekoliko sati progutala Sumrak sagu, a tek sada shvaćam koliki je genije bio Krleža. Imate sve preporuke za knjigu Na rubu pameti! Trenutno čitam The Eye of the World  Roberta Jordana. Zasad se čini sjajna!

Razgovarale: Ana Pavičić i Ivana Džajić

Foto: privatni arhiv

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.