INTERVJU- Klara Horvat: Rad u školi me nadahnjuje

Klara Horvat profesorica je geografije i povijesti, a nama u Špogiju predaje geografiju. Ove se jeseni vratila s porodiljnog dopusta bogatija za prinovu u obitelji, a u intervjuu nam je otkrila kako je provodila karantenske dane, koje joj je putovanje ostavilo najdublji utisak, kako doživljava svoje učenike i još puno toga. Što čekate? Bacite se na čitanje. 🙂

Za početak, recite nam što Vas u ovom poslu najviše ispunjava te čini sretnom?

Ovaj je posao prilično dinamičan i nijedan dan nije isti. Odmalena sam željela raditi u školi i predavati geografiju i povijest, a tu sam si želju i i ispunila. Rad u školi nadahnjujuć je i daje osjećaj svrhovitosti. Ponekad je stresno, ali osjećaj da si nekome približio i pomogao shvatiti svijet oko sebe definitivno je snažniji. Puno toga učim od učenika, često se nasmijem, volim slušati što veseli i što muči moje učenike i o tome razgovarati s njima.

Znamo da ste diplomirali povijest i geografiju. Koji vam je, od ova dva predmeta, draži?

Teško pitanje. Volim oba predmeta i svaki ima svoju čar. Različiti su, ali se itekako prožimaju i zajedno pomažu razumjeti zbivanja u svijetu. Geografija objašnjava svijet oko nas, a povijest nam govori kako smo do toga došli. Iako sad ne predajem povijest, često sadržaje iz geografije povezujem s njom pa ne zanemarujem svoju drugu „ljubav“. Plus, vjerujem da je lakše učiti povezujući predmete jer tako dobivamo širu sliku.

Što mislite o školskoj reformi, koji princip rada smatrate učinkovitijim?

O reformi imam dobro mišljenje, iako ne mislim da se nešto radikalno promijenilo. Obrazovni sustav mora pratiti trendove u znanosti i poučavanju. U početku sam bila malo skeptična oko kurikuluma geografije za treći razred jer su izbačeni sadržaji koji su učenicima bili dragi i zanimljivi, ali ne mogu reći da novi nemaju svoju svrhu. Naglasak zaista treba biti na učeniku i razvijanju njegovih vještina, samostalnom radu i učenju kako učinkovito učiti. Nitko ti ne može uliti znanje niti te učiniti kompetentnim za neki posao u budućnosti – to svi moramo sami.  

Jeste li se kroz srednjoškolske dane bavili nekim sportom ili ste se u Špogiju zaposlili iz nekog drugog razloga?

Trenirala sam različite sportove pomalo, ali ni u čemu se nisam našla. Zaista nisam sportski tip, dapače, mislim da sam totalni antitalent za sve sportove. Nekad se i sama čudim koliko sam nespretna. U Špogi sam se javila na natječaj za nastavnika geografije – i evo me.

Ove ste se jeseni vratili u Špogi nakon gotovo dvije godine odsutnosti. Koliko Vam je bilo teško ponovno se naviknuti na profesorske obaveze, ali i uskladiti ih s roditeljskim dužnostima?

Jedva sam čekala vratiti se poslu koji volim, među odrasle ljude i učenike. Kad sam tek dobila dijete, mislila sam da će biti nemoguća misija uskladiti roditeljske i školske obaveze i stalno sam se pitala kako drugi ljudi to uspijevaju, ali s vremenom stvari polako postaju lakše (a imam i odličan baka-servis). Nekad je zaista izazovno, ali s manje sna sve stignem (smijeh).

Prethodna školska godina bila je malo neobična – prvo polugodište obilježio je štrajk, a drugo pandemija . Je li Vam drago što ste to izbjegli?

Ne mislim da je štrajk bio nešto negativno što sam trebala izbjeći, učitelji su zajedničkim snagama ukazali na nelogičnosti i nepravde sustava i to je dobro. Kad se male ruke slože, sve se može. Pandemiju očito nisam izbjegla – samo onaj početni kaos. Sad radimo po tom hibridnom modelu koji nije ništa manje opterećujuć od online nastave. Tada su svi bili napeti jer je situacija brzo eskalirala i većina je ljudi bila nespremna. U to vrijeme su mi prijatelji nastavnici govorili kako imam sreće što trenutno ne radim, ali imam osjećaj da bih se snašla. Treba pronaći nešto pozitivno u svemu – većina učenika i nastavnika polugodište je završila barem malo informatički pismenija.

U kojim ste sve školama predavali prije Špogija?

Radila sam u dvije osnovne škole – OŠ K. Š. Gjalski i OŠ Markuševec te u Privatnoj gimnaziji i ekonomskoj školi Katarina Zrinski.

Vidite li se u ovoj školi do kraja radnog staža?

Zaista volim raditi u Špogiju, to je jedno ugodno mjesto s dobrom atmosferom u kojem su kolege i učenici super. Nadam se da ću tu ostati ovdje, iako nikad ne znaš što ti sutra nosi. Danas svi moramo biti spremni na promjene poslova, prekvalificiranje i usavršavanje vlastitih vještina.

Kako ste provodili dane u karanteni? 

U karanteni sam dane provodila zabavljajući jednogodišnju curicu (smijeh). Trudila sam se biti kreativna i nekako joj olakšati tu zatvorenost doma – mislim da je lockdown najteže pao maloj djeci kojoj ne možeš objasniti zašto ne mogu ići u parkić ili vidjeti baku i djeda. Svaki smo dan smišljali nove aktivnosti, a, kad su ukinute propusnice, otišli smo u vikendicu u kojoj smo mogli uživati u prirodi. Karantena mi je definitivno otvorila oči i počela sam više cijeniti neke stvari – slobodno kretanje, odlazak u prirodu, druženja s ljudima koje volim…

Je li Vam drago što je ova školska godina donekle započela normalno?

Definitivno mi je drago što smo počeli barem s polunormalnom nastavom. Puno je lakše uspostaviti neki normalan i zdrav odnos s učenicima uživo nego virtualno. Mislim da su učenici puno otvoreniji u školi i lakše im je pitati kada nešto ne razumiju, izraziti svoja razmišljanja i motiviraniji su. Jedva čekam da se vratimo na normalnu nastavu.

Što volite raditi u slobodno vrijeme?

Nemam baš puno slobodnog vremena, ali nastojim ga provestikvalitetno. Volim se igrati s djetetom, kuhati, družiti se s prijateljima i obitelji, gledati filmove i serije i volim vikendima ići na izlete. 

Već smo mogli zaključiti da ste veliki ljubitelj geografije. Je li Vam to poticaj da često odlazite na putovanja?

Jako volim putovati i upoznavati nove ljude, mjesta, običaje, hranu(!). U posljednje vrijeme prakticiram kraće izlete po Hrvatskoj – podržavamo domaće gospodarstvo . Živimo u državi koja stvarno ima puno toga za ponuditi i mislim da svi trebamo prvo upoznati svoju zemlju, a onda ići dalje. 

Koje Vam je dosadašnje putovanje najdraže?

Od inozemnih, najdraže mi je putovanje s prijateljicom u London – prošle smo ga uzduž i poprijeko i jako nas se dojmio.

Koje je vaše mjesto iz snova?

Moj stan – moja oaza. Na drugom mjestu svakako bi se našaoGrožnjan – idilično, malo, mirno akropolsko mjestašce u Istri.

Mislite li za sebe da ste stroga profesorica?

Mislim da sam taman (smijeh). To najbolje mogu procijeniti učenici. Pretpostavljam i da odgovor na ovo pitanje ne bi bio isti svakoga dana.

Čime Vas učenici najlakše mogu izbaciti iz takta? 

Top tri: ne volim kad se učenici ne drže dogovora i onda se naljute jer nije po njihovom, tipkanje po mobitelu pod satom i indiferentnost.

Za kraj, što biste poručili svojim učenicima?

Uživajte u srednjoškolskim danima, radite ono što volite, nemojte se stresirati oko stvari na koje nemate utjecaja i uzmite sve što vam današnje vrijeme, znanost i tehnologija nude (ne samo društvene mreže!). Razvijajte svoja znanja i vještine, promišljajte, budite kritični prema onome što vidite i čujete i težite tome da budete najbolji mogući ljudi.

​​​​Razgovarale: Lucia Rešetar (3.b) i Andrea Mihaljević (3.b)

​​​​Foto: Privatna arhiva Klare Horvat

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.