INTERVJU- Darko Mladić: “Svaki tjedan, tulum (barem) jedan“

Uhvatitli smo na nekoliko minuta hodajući vicomat Špogija, tridesetsedmogodišnjeg  profesora glazbene umjetnosti, Darka Mladića. Uvijek nasmijani profesor otkrio nam je kako izgledaju svirke s dugogodišnjim bendom koje ima svaki vikend te mnoge druge zanimljive informacije koje dosad sigurno niste znali.

Profesore, poznato je da osim što radite u školi imate i drugih zanimacija, pa možete li nam reći nešto više o njima?
U slobodno vrijeme, osim sviranja, proučavam automehaniku, investicijsko bankarstvo i dionice.

Radite u tri škole, vikendima svirate…kako to sve stižete?
Još od srednje škole imam naviku kvalitetnog organiziranja vremena jer sam uz gimnaziju pohađao i srednju glazbenu školu.

Koja je najluđa zabava na kojoj ste svirali?
Jedna djevojačka zabava jer sam bio sam sa 13 veselih žena (smijeh).

Svirate li i dalje s istim žarom kao i na početku?
Naravno.

Je li se vrsta glazbe koju ljudi žele čuti promijenila?
Nije se glazba promijenila, nego ljudi.

Ima li pjesama koje odbijate svirat?
Da, one koje ne znam (smijeh).

Kada ste zapravo počeli svirati?
S četiri godine sam počeo svirati harmoniku.

Zašto ste se odlučili baš za taj instrument?
Zbog svog oca. On me naučio osnovama.

Smatrate li da je glazbeno obrazovanje bitno?
Izuzetno.

Jeste li baš zbog toga odlučili predavati?
Ne, ustvari sam želio predavati u glazbenoj školi, no ovo je bio splet sretnih okolnosti (smijeh).

Što vam je najdraže u profesorskom poslu?
Najdraže mi je gledati generacije kako odrastaju. Primjerice, predajem djeci u šestom razredu osnovne škole i vama, maturantima koje promatram tijekom procesa odrastanja. Svaka je generacija drugačija i to je zaista fantastično i fascinantno.

Budući da radite u Športskoj gimnaziji, pratite li sport?
Pa i ne baš. Kao klinac sam trenirao košarku, no onda sam slomio ruku i shvatio da mi je ipak draže svirati nego trčati.

Biste  li svoju djecu usmjerili prema glazbi ili ipak prema sportu?
Moje su djeca već usmjerena ka glazbi. Stariji sin Karlo(14) svira bubnjeve i klavir, a kratko je vrijeme trenirao plivanje, a mlađa kćer Paula zasad svira samo klavir.

Što vas najčešće može izbaciti iz takta, a što automatski oraspoložiti?
Gotovo ništa me ne može izbaciti iz takta, čak ni mojoj ženi to ne uspijeva tako često, ali zato me uvijek oraspoloži dobar vic.

Kako i gdje se vidite za deset godina i što biste željeli postići?
Vidim se u školi i to još idućih tridest godina, jer imam „tek“ dvanaest godina radnog staža. U narednih deset godina želio bih osigurati stabilnu budućnoj svojoj djeci, a to namjeravam postići pametnim financijskim ulaganjima.

Znamo da volite pričati viceve…ispričajte nam jedan vama najdraži za kraj.
Išao Rom u autoškolu, i učitelj mu se na jednom križanju dere :„STOP! STOP!“ Rom nakon nekoliko sekundi stane sav u čudu i pita učitelja: „Šta je?“ Učitelj ga ljuto pita : „Pa jesi vidio onaj znak?! Kakav je to znak?!“ ,a Rom mu odgovori: „Jesam učitelju, od aluminija je“.

 

Ragovarala i snimila: Nika Sarjanović, 4.d

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.